slap
2005-04-16 14:15:44 UTC
Je li Isus zivio 33 ili 49 godina?
Iz kanoniziranih evandjelja stjece se dojam da je Isus zivio na Zemlji oko
33 godine. Ako bi nasli godinu Isusovog rodjenja i godinu stradanja na
Golgoti dosli bi do drugog podatka. Isus jeste rodjen u vrijeme popisa
stanovnistva ali ne onog pod Kvirinom. "Evandjelje po svetoj Dvanaestorici"
(bazno Evandjelje) precizno spominje da je Isus zivio 49 godina i da je
zapravo rodjen 13-14 godine stare ere. Da li povjesni i drugi podaci idu u
prilog te cinjenice? Pogledajmo!
Imperator Caesar Augustus ( vladao do 14. godine n. e.), koji je rimsku
aristokratsku republiku proveo u monarhiju (i nazvao je 'principat'), u
Carstvu je preduzeo tri popisa stanovnistva. Gaj Svetonije Trakvil (Gaius
Suetonius Tranquillus) - koji je za vrijeme Trajanovog vladanja bio visoki
dvorski cinovnik, a pod Hadrijanom sekretar njegove kancelarije (magister
epistularum - u spisu 'Zivoti rimskih careva', nastalom otprilike 121.
godine, obrazlaze za tribuna i cezara Avgusta: ''Tribunsku vlast primio je
Avgust dozivotno; u toj je sluzbi dva puta izabrao sebi kolegu na pet
godina.Isto je tako dozivotno primio nadzor nad javnim moralom i zakonima;
na temelju tog prava, Premda nije imao cenzorsku cast, proveo je ipak t r
i p u t a popis puka; prvi i treci put s kolegom /tribunom/, a drugi put
sam.'' (Augustus, 27). - U ove Svetonijeve podatke se velikim djelom mozemo
pouzdati, s obzirom da mu je njegov polozaj omogucavao da ima pristup
drzavnim arhivama i izvestajima o tekucim poslovima u Imperiji. Imperatori
su uzimali dozivotno i vlast narodnog tribuna, cime je njihova drzavnicka
moc prakticno bila neogranicena. Zajedno s Agripom, kako letopisi ukazuju,
Avgust je sproveo popis 18. godine stare ere a s Tiberijem zapocet je popis
4. godine nove ere; ako je drugi popis sam sproveo, to je vjerovatno ucinio
nakon sto je istekao petogodisnji mandat Agripi. Dakle, trinaesta godina
stare ere se moze indikativno datovati kao godina u kojoj je sproveo drugi
popis, kao godina u kojoj je najvjerovatnije i Isus rodjen.
Grcki crkveni pisac Epifanije (Epiphanios, IV stoljece) iz Judeje, koji je
od 367. godine zivio kao episkop u gradu Konstanciji na Kipru, u svome
lapidarnom spisu 'O sedamdeset prevodilaca', bazinarnom na aleksandrijskom
pseudoepigrafu 'Aristejevo' pismo' (II stoljece stare ere), daje svoje
kronolosko vidjenje Isusovog raspeca slicno Eusebijevom: "Avgust je carovao
56 godina. U 42. godini njegovog carovanja rodio je se Krist. Tiberije /je
vladao/ 23 godine. U osamnaestoj godini njegovoj carstvovanja Gospod je bio
razapet. Od raspeca do pustosenja Jerusalima proteklo je 40 godina i
nekoliko dana." - Ako je Tiberije poceo da vlada 14. godine n. e. a Krist
razapet 32. godine n. e., do razaranja Jerusalima (70. godina n. e.) je
dakako proslo vise od 40 godina.
U nekim apokrifnim hagiografijama mozemo naci dosta precizno navodjenje
vremena kada je Gospod rodjen. Tako se u tzv. 'Arapskom evandjelju
Gospodnjeg djetinjstva' iznosi: "U 309 godini Aleksandrove ere, Augustus
izdade dekret da svaki covjek bude upisan na svoje mjesto rodjenja." (2) -
Slicno se prezentuje i u ranome 'Evandjelju Isusovog detinjstva': "U 309
godini Aleksandrove ere, Augustus objavi dekret da svako lice otidje da se
popise u svoj kraj." (1:4)
U vrijeme Aleksandrovih nasljednika, dijadoha, pa i dosta kasnije, i medju
Izraelcima bilo je prisutno racunanje vremena prema Aleksandru, tacnije
njegovoj smrti. Tako se u 'Prvoj Makabejskoj knjizi' ukazuje za zloglasnog
seleukidskog tiranina Antiha IV Epifana: "On se zakralji godine sto trideset
i sedme kraljevstva grckoga." (1:10) Dakle 175. godine stare ere.
U 'Uporednim zivotopisima' znameniti helenski enciklopedista Plutarh ukazuje
za Aleksandrovu smrt: "... On je u onoj strasnoj groznici ljuto ozednio i
vina se napio; od toga je sasvim pao u nesvjest te je tridesetoga dana
mjeseca desija umro." ('Aleksandar', 75) - Po zabiljeskama kraljevskih
dnevnika on je umro 28 dana mjeseca desija. Obicno se uzima da je poslije
dvanaestogodisnje osvajacke vladavine Aleksandar Makedonski umro 13. 06.
323. god. stare ere.
Od tada pocinje teci, odnosno racunati se Aleksandrova era. Trista i deveta
godina Aleksandrove ere je cetrnaesta godina stare ere. Te 14-13 godine
stare ere rodjen je u Betlehemu Isus Krist.
Nakon sto je Josip upozoren od andjela da Herod planira i pokrece pokolj
male djece u Betlehemu i okolini, blagoslovljeni Tesar je se sa zenom i
malim Isusom sklonio u Egipat. Zbog siromastva i stalnih ratova Jevreji su
se i inace cesto selili u Egipat, tako da su na primjer u helenistickoj
Aleksandriji imali brojnu koloniju (nekih 200.000 dusa) sa mnogim
povlasticama. 'Evandjelje po svetoj Dvanaestorici' izvestava i o Josipovom
sklanjanju djeteta pred Herodovim pogromom: ''A posto on ustade, uze
djetence i majku njegovu nocu, pa otidje u Egipat; i bijase tamo nekih sedam
godina, do smrti Herodove, ...'' (5:14) - Znajuci da je uzurpator Herod
umro 4. godine stare ere, dolazimo zakljucka da je Josip prebjegao u Egipat
oko 12. godine stare ere.
U 'Evandjelju po svetoj Dvanaestorici' nalazimo na podatak da je Isus u
vrijeme krstenja na Jordanu, odnosno u vrijeme kada je nastupio kao
osvjedoceni Mesija, imao 30 godina zivota: "A u to vrijeme kad poce Isus
imase trideset godina, po tijelu uistinu sin Josipa i Marije; po duhu pak
Kristos, Sin Boga, Vecnog Oca i Majke, kao sto bi mocno objavljeno po Duhu
Svjetosti." (8:8) Taj podatak se prenosi i u 'Evandjelju po Luki' (3:23) -
Nakon tri decenije zivota i slavni Isusov predak, pastir David, postao je
kralj Izraela: "Trideset je godina bilo Davidu kada je postao kralj, a
kraljevao je cetrdeset godina". ('Samuel', II, 5:4) - I za Jakovljevog sina
Josipa nesto slicno se izvestava: "Josipu je bilo trideset godina kad je
stupio u sluzbu faraona, cara egipatskog." ('Postanak', 41:46)
Iz samih neosporivih kronoloskih crta odmah je jasno da Isus nije mogao
imati trideset godina zivota kada je Pomazan na Jordanu, vec nekih cetrdeset
i dvije. Trideset godina koje se spominju predstavljaju razmak od doba kada
je uveden u Mojsijev Zakon. Kod Jevreja je se smatralo da mlad covjek sa
dvanaest godina zivota treba uzeti udjela u kultno-religijskom zivotu.
Tako se npr. u 'Trecoj Ezrinoj knjizi' kaze za jednu turu povratnika iz
babilonskog suzanjstva: "Sve u svemu bijase ih: Izraelaca, dvanaest ili vise
godina starosti, bez slugu i sluskinja, cetrdeset dvije hiljade tri stotine
i sezdeset." (5:41)
Uobicajno se smatra da je Isus kao Mesija proveo u propovjedi 3-4 godine.
Tog misljenja je i istorik Euzebije: "U vrijeme propovjedi Spasitelja
naseg, koja je trajala nepune cetiri godine, promjenise se i cetiri
prvosvestenika Judejska." ('Crkvena historija', I, 10) - U
'Pseudo-Jovanovom evandjelju' spominju se cetiri Pashe koje je Isus docekao
kao Mesija (2:13, 5:1, 6:4, 13:1), no, kao sto slijedi iz daljnjih
obrazlozenja, bilo ih je jos nekoliko, sto Isusovu propovednicko-mesijansku
djelatnost proteze na 6-7 godine; to je bilo jedno optimalno vrijeme da se
pozvani ucenici iskoluju i podignu za apostole, proroke i ucitelje.
Informativno kapitalno 'Evandjelje Isusa Krista po svetoj Dvanaestorici',
jasno ukazuje da je Isus otisao iz zemaljskog zivota u Svojoj pedesetoj
godini zivota: "A bijese sredina ljeta kada se Isus uznese u Nebo, a jos ne
imade napunjenu svoju pedesetu godinu; jer bijase prijeko potrebno da se sa
sedam puta sedam godina upotpuni u Svome zivotu. Doista, da bi mogao biti
usavrsen kroz patnju radi svih iskustava, i bio uzor za sve: za djecu i
roditelje, za ozenjene i neozenjene, za mlade i stare, stavise i za sve
uzraste i prilike smrtnoga zivota.< (95:9-10) - Sa 49 godina zivota iza
sebe, negdje o letnju dugodnevicu, Gospod je se sa Maslinske gore kraj
Jerusalima uzneo u Nebo, u Kraljevstvo Nebeskog Oca, iz koga je mnogo puta
inkarnaciono silazio donoseci Svjetlo i Rijec Spasenja.
I crkveni otac Irinej, negirajuci gnosticke konstrukcije da je Isus od
krstenja propovjedao samo godinu dana, i odbacujuci njihovo povezivanje 30
eona i 30 Isusovig godina zivota, u svome djelu Adversus Haereses iznosi da
je Isus reprezentativno posvetio svako zivotno doba, odnosno da je prosao
kroz svako zivotno doba, te da je umro sa vise od pedeset godina zivota iza
sebe: >... Jer On je dosao da spasi sve kroz Sebe - sve, kazem, - koji se
kroz Njega ponovno radjaju Bogu: novorodjence, i djete, i mlade, i starog
covjeka. On je stoga prosao kroz svako doba, postavsi novorodjencetom za
novorodjencad, tako posvecujuci novorodjencad; djete za djecu, tako
posvecujuci one koji su tog doba, bivajuci istovremeno njima primjer
poboznosti, postenja i podcinjenosti; mlad mladima, postajuci primjer
mladima, i tako posvecujuci ih za Gospoda. Tako slicno On je bio starac za
starce, kako bi mogao biti savrseni Gospodar za sve... Zb?g ml?d?n?c?, bi?
?? ml?d?n?c, ?sv?cu?uci t?k? ml?d?n?stv?; k?? dj?t? ?sv?ti? ?? sv? ?v?g?
uzr?st?; u ml?dicstvu ml?dic? ... st?rc? u st?rcim?, d? bi u svim
uzr?stim? bi? s?vrs?ni Ucit?lj ... Z?tim, d?s?? ?? i d? smrti, d? bi ?n
p?st?? prv?r?dj?ni iz mrtvih ..." (II, 22, 4)
Zatim, u petom odlomku, Irinej nastavlja, u skladu s starim predanjem da je
se Gospod ??vi? u svim uzr?stim? c?v?k?v?g ziv?t?: >... Sada, da prvi
stadijum ranog zivota obuhvata trideset godina, i da se to produzuje dalje
ka cetrdesetoj godini, svatko ce priznati; ali od cetrdesete i pedesete
godine covjek pocinje propadati ka starom dobu, kojeg je nas Gospod
posjedovao dok je jos ispunjavao zadatak Ucitelja, bas kao sto Evandjelje i
svi stariji svjedoce; oni koji su prisni u Aziji s Ivanom, ucenikom
Gospodnjim, /potvrdjuju/ da im je Ivan saopcio tu informaciju. I on /- Ivan/
je ostao medju njima sve do vremena Trajana /Marcus Ulpius Trajanus, vladao
je od 98.-117. g./. Neki od njih, osim toga, vidjeli su ne samo Iovana, vec
ostale apostole takodjer, i culi su isti iskaz od njih, i pridonjeli
svjedocanstvu /ispravnosti/ navoda."
Kada se Isusu u kanoniziranim Evandjeljima prigovara "Nema ti ni pedeset
godina.." svakako se prigovara zato jer je bio blizu pedesete godine zivota
a ne oko trideset. Covjeku se gleda starost po licu pa se dadne brojka
blizu te starosti a ne da se tridesetogodisnjem covjeku tvrdi da nema "ni
pedeset". Zidovi koji su vodili uredno rodoslovne knjige svakako su znali
koliko Isus ima godina.
Iz kanoniziranih evandjelja stjece se dojam da je Isus zivio na Zemlji oko
33 godine. Ako bi nasli godinu Isusovog rodjenja i godinu stradanja na
Golgoti dosli bi do drugog podatka. Isus jeste rodjen u vrijeme popisa
stanovnistva ali ne onog pod Kvirinom. "Evandjelje po svetoj Dvanaestorici"
(bazno Evandjelje) precizno spominje da je Isus zivio 49 godina i da je
zapravo rodjen 13-14 godine stare ere. Da li povjesni i drugi podaci idu u
prilog te cinjenice? Pogledajmo!
Imperator Caesar Augustus ( vladao do 14. godine n. e.), koji je rimsku
aristokratsku republiku proveo u monarhiju (i nazvao je 'principat'), u
Carstvu je preduzeo tri popisa stanovnistva. Gaj Svetonije Trakvil (Gaius
Suetonius Tranquillus) - koji je za vrijeme Trajanovog vladanja bio visoki
dvorski cinovnik, a pod Hadrijanom sekretar njegove kancelarije (magister
epistularum - u spisu 'Zivoti rimskih careva', nastalom otprilike 121.
godine, obrazlaze za tribuna i cezara Avgusta: ''Tribunsku vlast primio je
Avgust dozivotno; u toj je sluzbi dva puta izabrao sebi kolegu na pet
godina.Isto je tako dozivotno primio nadzor nad javnim moralom i zakonima;
na temelju tog prava, Premda nije imao cenzorsku cast, proveo je ipak t r
i p u t a popis puka; prvi i treci put s kolegom /tribunom/, a drugi put
sam.'' (Augustus, 27). - U ove Svetonijeve podatke se velikim djelom mozemo
pouzdati, s obzirom da mu je njegov polozaj omogucavao da ima pristup
drzavnim arhivama i izvestajima o tekucim poslovima u Imperiji. Imperatori
su uzimali dozivotno i vlast narodnog tribuna, cime je njihova drzavnicka
moc prakticno bila neogranicena. Zajedno s Agripom, kako letopisi ukazuju,
Avgust je sproveo popis 18. godine stare ere a s Tiberijem zapocet je popis
4. godine nove ere; ako je drugi popis sam sproveo, to je vjerovatno ucinio
nakon sto je istekao petogodisnji mandat Agripi. Dakle, trinaesta godina
stare ere se moze indikativno datovati kao godina u kojoj je sproveo drugi
popis, kao godina u kojoj je najvjerovatnije i Isus rodjen.
Grcki crkveni pisac Epifanije (Epiphanios, IV stoljece) iz Judeje, koji je
od 367. godine zivio kao episkop u gradu Konstanciji na Kipru, u svome
lapidarnom spisu 'O sedamdeset prevodilaca', bazinarnom na aleksandrijskom
pseudoepigrafu 'Aristejevo' pismo' (II stoljece stare ere), daje svoje
kronolosko vidjenje Isusovog raspeca slicno Eusebijevom: "Avgust je carovao
56 godina. U 42. godini njegovog carovanja rodio je se Krist. Tiberije /je
vladao/ 23 godine. U osamnaestoj godini njegovoj carstvovanja Gospod je bio
razapet. Od raspeca do pustosenja Jerusalima proteklo je 40 godina i
nekoliko dana." - Ako je Tiberije poceo da vlada 14. godine n. e. a Krist
razapet 32. godine n. e., do razaranja Jerusalima (70. godina n. e.) je
dakako proslo vise od 40 godina.
U nekim apokrifnim hagiografijama mozemo naci dosta precizno navodjenje
vremena kada je Gospod rodjen. Tako se u tzv. 'Arapskom evandjelju
Gospodnjeg djetinjstva' iznosi: "U 309 godini Aleksandrove ere, Augustus
izdade dekret da svaki covjek bude upisan na svoje mjesto rodjenja." (2) -
Slicno se prezentuje i u ranome 'Evandjelju Isusovog detinjstva': "U 309
godini Aleksandrove ere, Augustus objavi dekret da svako lice otidje da se
popise u svoj kraj." (1:4)
U vrijeme Aleksandrovih nasljednika, dijadoha, pa i dosta kasnije, i medju
Izraelcima bilo je prisutno racunanje vremena prema Aleksandru, tacnije
njegovoj smrti. Tako se u 'Prvoj Makabejskoj knjizi' ukazuje za zloglasnog
seleukidskog tiranina Antiha IV Epifana: "On se zakralji godine sto trideset
i sedme kraljevstva grckoga." (1:10) Dakle 175. godine stare ere.
U 'Uporednim zivotopisima' znameniti helenski enciklopedista Plutarh ukazuje
za Aleksandrovu smrt: "... On je u onoj strasnoj groznici ljuto ozednio i
vina se napio; od toga je sasvim pao u nesvjest te je tridesetoga dana
mjeseca desija umro." ('Aleksandar', 75) - Po zabiljeskama kraljevskih
dnevnika on je umro 28 dana mjeseca desija. Obicno se uzima da je poslije
dvanaestogodisnje osvajacke vladavine Aleksandar Makedonski umro 13. 06.
323. god. stare ere.
Od tada pocinje teci, odnosno racunati se Aleksandrova era. Trista i deveta
godina Aleksandrove ere je cetrnaesta godina stare ere. Te 14-13 godine
stare ere rodjen je u Betlehemu Isus Krist.
Nakon sto je Josip upozoren od andjela da Herod planira i pokrece pokolj
male djece u Betlehemu i okolini, blagoslovljeni Tesar je se sa zenom i
malim Isusom sklonio u Egipat. Zbog siromastva i stalnih ratova Jevreji su
se i inace cesto selili u Egipat, tako da su na primjer u helenistickoj
Aleksandriji imali brojnu koloniju (nekih 200.000 dusa) sa mnogim
povlasticama. 'Evandjelje po svetoj Dvanaestorici' izvestava i o Josipovom
sklanjanju djeteta pred Herodovim pogromom: ''A posto on ustade, uze
djetence i majku njegovu nocu, pa otidje u Egipat; i bijase tamo nekih sedam
godina, do smrti Herodove, ...'' (5:14) - Znajuci da je uzurpator Herod
umro 4. godine stare ere, dolazimo zakljucka da je Josip prebjegao u Egipat
oko 12. godine stare ere.
U 'Evandjelju po svetoj Dvanaestorici' nalazimo na podatak da je Isus u
vrijeme krstenja na Jordanu, odnosno u vrijeme kada je nastupio kao
osvjedoceni Mesija, imao 30 godina zivota: "A u to vrijeme kad poce Isus
imase trideset godina, po tijelu uistinu sin Josipa i Marije; po duhu pak
Kristos, Sin Boga, Vecnog Oca i Majke, kao sto bi mocno objavljeno po Duhu
Svjetosti." (8:8) Taj podatak se prenosi i u 'Evandjelju po Luki' (3:23) -
Nakon tri decenije zivota i slavni Isusov predak, pastir David, postao je
kralj Izraela: "Trideset je godina bilo Davidu kada je postao kralj, a
kraljevao je cetrdeset godina". ('Samuel', II, 5:4) - I za Jakovljevog sina
Josipa nesto slicno se izvestava: "Josipu je bilo trideset godina kad je
stupio u sluzbu faraona, cara egipatskog." ('Postanak', 41:46)
Iz samih neosporivih kronoloskih crta odmah je jasno da Isus nije mogao
imati trideset godina zivota kada je Pomazan na Jordanu, vec nekih cetrdeset
i dvije. Trideset godina koje se spominju predstavljaju razmak od doba kada
je uveden u Mojsijev Zakon. Kod Jevreja je se smatralo da mlad covjek sa
dvanaest godina zivota treba uzeti udjela u kultno-religijskom zivotu.
Tako se npr. u 'Trecoj Ezrinoj knjizi' kaze za jednu turu povratnika iz
babilonskog suzanjstva: "Sve u svemu bijase ih: Izraelaca, dvanaest ili vise
godina starosti, bez slugu i sluskinja, cetrdeset dvije hiljade tri stotine
i sezdeset." (5:41)
Uobicajno se smatra da je Isus kao Mesija proveo u propovjedi 3-4 godine.
Tog misljenja je i istorik Euzebije: "U vrijeme propovjedi Spasitelja
naseg, koja je trajala nepune cetiri godine, promjenise se i cetiri
prvosvestenika Judejska." ('Crkvena historija', I, 10) - U
'Pseudo-Jovanovom evandjelju' spominju se cetiri Pashe koje je Isus docekao
kao Mesija (2:13, 5:1, 6:4, 13:1), no, kao sto slijedi iz daljnjih
obrazlozenja, bilo ih je jos nekoliko, sto Isusovu propovednicko-mesijansku
djelatnost proteze na 6-7 godine; to je bilo jedno optimalno vrijeme da se
pozvani ucenici iskoluju i podignu za apostole, proroke i ucitelje.
Informativno kapitalno 'Evandjelje Isusa Krista po svetoj Dvanaestorici',
jasno ukazuje da je Isus otisao iz zemaljskog zivota u Svojoj pedesetoj
godini zivota: "A bijese sredina ljeta kada se Isus uznese u Nebo, a jos ne
imade napunjenu svoju pedesetu godinu; jer bijase prijeko potrebno da se sa
sedam puta sedam godina upotpuni u Svome zivotu. Doista, da bi mogao biti
usavrsen kroz patnju radi svih iskustava, i bio uzor za sve: za djecu i
roditelje, za ozenjene i neozenjene, za mlade i stare, stavise i za sve
uzraste i prilike smrtnoga zivota.< (95:9-10) - Sa 49 godina zivota iza
sebe, negdje o letnju dugodnevicu, Gospod je se sa Maslinske gore kraj
Jerusalima uzneo u Nebo, u Kraljevstvo Nebeskog Oca, iz koga je mnogo puta
inkarnaciono silazio donoseci Svjetlo i Rijec Spasenja.
I crkveni otac Irinej, negirajuci gnosticke konstrukcije da je Isus od
krstenja propovjedao samo godinu dana, i odbacujuci njihovo povezivanje 30
eona i 30 Isusovig godina zivota, u svome djelu Adversus Haereses iznosi da
je Isus reprezentativno posvetio svako zivotno doba, odnosno da je prosao
kroz svako zivotno doba, te da je umro sa vise od pedeset godina zivota iza
sebe: >... Jer On je dosao da spasi sve kroz Sebe - sve, kazem, - koji se
kroz Njega ponovno radjaju Bogu: novorodjence, i djete, i mlade, i starog
covjeka. On je stoga prosao kroz svako doba, postavsi novorodjencetom za
novorodjencad, tako posvecujuci novorodjencad; djete za djecu, tako
posvecujuci one koji su tog doba, bivajuci istovremeno njima primjer
poboznosti, postenja i podcinjenosti; mlad mladima, postajuci primjer
mladima, i tako posvecujuci ih za Gospoda. Tako slicno On je bio starac za
starce, kako bi mogao biti savrseni Gospodar za sve... Zb?g ml?d?n?c?, bi?
?? ml?d?n?c, ?sv?cu?uci t?k? ml?d?n?stv?; k?? dj?t? ?sv?ti? ?? sv? ?v?g?
uzr?st?; u ml?dicstvu ml?dic? ... st?rc? u st?rcim?, d? bi u svim
uzr?stim? bi? s?vrs?ni Ucit?lj ... Z?tim, d?s?? ?? i d? smrti, d? bi ?n
p?st?? prv?r?dj?ni iz mrtvih ..." (II, 22, 4)
Zatim, u petom odlomku, Irinej nastavlja, u skladu s starim predanjem da je
se Gospod ??vi? u svim uzr?stim? c?v?k?v?g ziv?t?: >... Sada, da prvi
stadijum ranog zivota obuhvata trideset godina, i da se to produzuje dalje
ka cetrdesetoj godini, svatko ce priznati; ali od cetrdesete i pedesete
godine covjek pocinje propadati ka starom dobu, kojeg je nas Gospod
posjedovao dok je jos ispunjavao zadatak Ucitelja, bas kao sto Evandjelje i
svi stariji svjedoce; oni koji su prisni u Aziji s Ivanom, ucenikom
Gospodnjim, /potvrdjuju/ da im je Ivan saopcio tu informaciju. I on /- Ivan/
je ostao medju njima sve do vremena Trajana /Marcus Ulpius Trajanus, vladao
je od 98.-117. g./. Neki od njih, osim toga, vidjeli su ne samo Iovana, vec
ostale apostole takodjer, i culi su isti iskaz od njih, i pridonjeli
svjedocanstvu /ispravnosti/ navoda."
Kada se Isusu u kanoniziranim Evandjeljima prigovara "Nema ti ni pedeset
godina.." svakako se prigovara zato jer je bio blizu pedesete godine zivota
a ne oko trideset. Covjeku se gleda starost po licu pa se dadne brojka
blizu te starosti a ne da se tridesetogodisnjem covjeku tvrdi da nema "ni
pedeset". Zidovi koji su vodili uredno rodoslovne knjige svakako su znali
koliko Isus ima godina.